POVIJEST GSNK MLADOSTI
POČECI: Mladost se smatra nastavljačem 105 godina duge tradicije organiziranog treniranja i igranja nogometa u gradu Petrinji. Naime, davne 1910. u Petrinji je osnovan prvi nogometni klub, Đački ferijalni klub Slaven. Osnivači i igrači su mu bili Stjepan i Dragutin Miffek, Miroslav Oppenheim, Đuro Pavešić, Stjepan Prebil, Ivan Wagner, Branimir Zadrović, Vinko Chytil, Stjepan Šimić, Ivan Juranović, Franjo Sačer, Stjepan Zagorec, Eugen Dasović, Vinko Jaklić, Josip Mrgan, Vjekoslav Zadrović i Mile Simić. Sve redom đaci petrinjske učiteljske škole.
Slaven 1922.godine mijenja ime u Nogometni športski klub Građanski, no ubrzo prestaje s radom. Dio igrača osniva 1925. Hrvatski športski klub Svačić, a za prvog predsjednika kluba izabran je ugledni Petrinjac, liječnik Gustav Boltek. Svačić je u listopadu 1925. priredio do tada najveći nogometni događaj u našem gradu, ugostio je jedan od najboljih klubova tadašnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Građanski iz Zagreba. Za Svačić su nastupili Mišo Šram, Franjo Fabac, Stjepan Fabac, Vinko Glavanović, Marijan Petračić, Ivan Nemec, Marko i Gjuro Longhino, Ivan Mihelić, Zlatko Dukić i Ivan Gregurinčić. Građanski je pobjedio 6:1.
Prvi značajniji uspjeh Svačić je ostvario 1928. kada je osvojio naslov prvaka VII.nogometne župe. Konkurenti su mu bili klubovi iz sisačke regije poput Segeste, Željezničara i Slavije.
HNŠK Svačić, momčad iz 1928.. Stoje s lijeva: Gustav Petrik (predsjednik kluba), Adam Lako, Mato Petković, Ivan Roksandić-Dodo, Rade Zec, Bartol Šram-Braco, Mišo Šram (tajnik klub). Srednji red: Josip Šajatović, Petar Turkulin, Dragutin Holub. Prvi red sjede: Josip Zemina, Srećko Vanjković i Ivan Nemec-Lilek.
IGRALIŠTE KRAJ PETRINJČICE: Za razdoblje prije 2.svjetskog rata vežu se još dva događaja, vrlo važna za povijest nogometa u Petrinji, odnosno Mladosti. Prvi je dogovor Svačića i petrinjske tvornice Gavrilović da se klubu ustupi zemljište za uređenje igrališta i prostorija kluba, a drugi je izbor zelene boje za klupsku boju Svačića, boje koja se održala do današnjih dana. Zemljište koje je tvornica Gavrilović ustupila Svačiću je zemljište na kojem se danas nalazi stadion Mladosti. Izgradnja igrališta počinje 1929., a već iduće godine u Petrinji se osniva još jedan klub, Petrinjski gradjanski športski klub Petrinja. Do izbijanja 2.svjetskog rata Svačić i Građanski igraju u ligi sa klubovima iz Siska, Gline, Hrvatske Kostajnice i drugih dijelova današnje Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije, dok u Zagreb i druge dijelove tadašnje Kraljevine Jugoslavije odlaze igrati prijateljske utakmice. Potkraj 1944. Svačić i Građanski prestaju s radom i više nikada nisu obnovljeni.
ARTUR TURKULIN: U prvim godinama nakon svršetka 2.svjetskog rata i uspostave nove države, FNR Jugoslavije, obnavlja se organizirani nogometni život u Petrinji kroz nogometni klub ‘Artur Turkulin’. Ime je odabrano po revolucionaru i istaknutom sudioniku narodnooslobodilačkog partizanskog pokreta, koji je i sam igrao nogomet u predratnim petrinjskim klubovima. Osnivači kluba u ljeto 1946. bili su Ivan Matanović, Mirko Kosmat, Franjo Ivičić, Vjekoslav Juras, Ivica Lovreković, Tošo Drobnjak, Grga Umljenović i Slavko Marak. Prvi predsjednik kluba bio je akademski kipar Viktor Bernfest. Već 1947. klub mijenja ime u “NK Jedinstvo Petrinja”, a tri godine kasnije u “Mladost”. Godine 1951. dolazi do fuzije dvaju petrinjskih klubova, “Mladosti” i “Radnika” u “Baniju, no to je trajalo samo dvije godine, kada klubovi ponovo kreću svaki svojim putem. Tijekom 1961. klub je nosio ime “NK Slavija Petrinja”, a od 1962. nosi današnje ime.
Mladost 1951. nastupa u Oblasnoj ligi Zagreb sa sisačkim Metalcem, Proleterom iz Buševca, Borcem iz Vukovine, Mladosti iz Buzina, Poletom iz Svete Klare, Proleterom iz Turopolja, Mraclinom i Lokomotivom iz Lekenika. Metalac je prvak, a Mladost druga.
Ekipa Mladosti, viceprvak Oblasne lige Zagreb 1951.. Stoje s lijeva: Adam Lako, Ivo Lakić, Franjo Baljak-Cana, Stjepan Šimunović, Marijan Petračić-Mađo, Slavko Mareković-Slavo i Lekić. Čuče s lijeva: Marijan Miffek, Stjepan Šprajc-Mican, Tomo Maglić-Bača i Ivan Čulig-Baja.
PRVI NASLOV: Za prvi veći uspjeh Mladosti uzima se naslov prvaka u novosnoovanoj ligi Sisačkog podsaveza 1954.godine. Taj rezultat izborili su Ivan Licitar-Liso, Ljubomir Obradović, Miro Zagorac, Marijan Petračić, Petar Božić, Josip Bifflin, Slavko Mareković, Nebojša Momčilović-Nešo, Marijan Miffek, Vladimir Štajcar, Božo Serdar, Rudolf Lončarević, Velimir Jurčić-Koka i Mišo Vilus.
Za šezdesete godine prošlog stoljeća karakteristični su gradski derbiji protiv Radnika (koji će kasnije promijeniti ime u Gavrilović) u okviru Međupodsavezne lige koju je Radnik u sezoni 1964./65. i osvojio. U ligi su, uz petrinjske klubove, među ostalima, nastupali i Vrbovec, Sloga iz Čakovca, Zagorec iz Krapine i Trnovec iz Trnja. Za prvaka Radnik su igrali Mišo Petković, Milan Krsnik, Stevo Radulović, Nikola Coklin, Miroslav Lončarević, Stevo Peškir, Rudolf Lončarević (najbolji strijelac lige sa 26 golova u 25 utakmica), Slavko Kuka, Ivan Ico Štefančić, Hasan Kapetanović, Ivan Pasariček, Dragan Pašić, Bruno Ivić, Svetislav Dragić-Čato, Ivan Grudenić, Josip Grbeša, Branko Radanović, Ivan Mlađenović i Milan Drača. Radnik se plasirao u Zagrebačku zonu što se smatra dotada najvećim uspjehom petrinjskog nogometa. Igrao je, pojačan za vratara Vladimira Šimunovića-Šuška i Ivana Mlađenovića-Šestića, u konkurenciji Karlovca, zagrebačkog i sisačkog Metala, MTČ-a iz Čakovca, Slavena iz Koprivnice, te niza zagrebačkih klubova poput Rudeša i Sljemena..Gavrilović je u jakoj Zagrebačkoj zoni opstao šest sezona.
Momčad petrinjskog Gavrilovića koja je 1969. ostvarila najveći uspjeh petrinjskog nogometa dotada, plasman u Zagrebačku zonu. Stoje s lijeva: Josip Katičić-Joja, Nikola Pavlečić-Ligač, Slavko Kuka, Jovan Čučković-Joco, Josip Grbeša, Vlado Šimunović-Šuško, Miroslav Lončarević-Beli, Jovan Ratković i Vukašin Roknić. Čuče: Joško Lukaček, Čedo Vukmirović, Rudolf Lončarević-Žuti, Krešo Jandraš, Hasan Kapetanović i Ivan Mlađenović-Šestić.
U čast Petrinjske izložbe gastronomije i kulinarstva (PIGIK) u lipnju 1966. prvi put je u Petrinji gostovao najveći hrvatski klub zagrebački Dinamo. Ugostio ga je Radnik, a Zagrepčani su golovima Lamze, Rore, Kiša, Kobeščaka i Gračanina pobjedili 6:0. Iduće godine prvi put u Petrinji nastupili su i neki od igrača splitskog Hajduka, poput Zvonka Bege, igrajući za amatersku reprezentaciju Splita protiv Radnika. Reprezentacija grada Petrinja sastavljena od igrača Mladosti i Radnika ugostila je 1962. i beogradski Partizan. U sezoni 1965./66. Mladost je zauzela sedmo mjesto u Međupodsaveznoj ligi, igrajući u sastavu Josip Grbeša, Milan Ramušćak, Branko Šimunlija, Drago Šustić, Momir Drljača, Nikola Coklin, Petar Šolić, Borislav Mikelić, Marijan Orešković, Branko Radanović-Štrljo, Zvonko Navala, Bogdan Kljajić i Nikica Dazgić.
PLASMAN U ZAGREBAČKU ZONU: Od 1971. Mladost se natječe u Međupodručnoj ligi Sisak-Karlovac-Kutina, a osvajanje naslova prvaka u toj ligi u sezoni 1971./72. smatra se početkom uzleta kluba prema ‘zlatnim osamdesetima’. Nakon što je u kvalifikacijama eliminirala Gospić i Slobodu iz Varaždina, plasirala se u Zagrebačku zonu. Igrački kadar činili su vratari Marijan Vlak i Josip Grbeša, obrambeni igrači Vlado Metikoš, Milorad Tomović, Bogdan Kljaić, Drago Šustić, Nikola Coklin, Milan Ramušćak, Stjepan Vrbanac-Gibo, Hasan Kapetanović, Franjo Bendeković, Mirko Lončarević te napadači Nikola Pavlečić, Vlado Kunert, Branko Radanović, Damir Greiner, Milan Jelisavac, Viktor Ružić, Martin Miholjević, Mato Pavleković i Milan Babić. U ovoj generaciji izdvojio se Marijan Vlak-Majo, prvi poslijeratni petrinjski nogometaš koji je iz Mladosti otišao u velike hrvatske klubove, odnosno u zagrebački Dinamo. Za Dinamo je Vlak nastupio 279 puta, vodio je naš najveći klub i kao trener, a bio je i član stručnog stožera hrvatske nogometne reprezentacije. Kao takav, Marijan Vlak jedno je od najvećih imena petrinjskog nogometa.
Momčad Mladosti iz 1973. kada je nastupala u Zagrebačkoj zoni. Stoje s lijeva: Marijan Vlak, Drago Šustić, Hasan Kapetanović, Milorad Stojanović, Nikola Pavlečić-Ligač, Milorad Tomović, Siniša Rajčević i Damir Kovačec. Čuče: Vlado Metikoš-Rus, Franjo Bendeković, Milan Vuković, Milan Ramušćak-Ramac i Vlado Kunert.
USPON U HRVATSKU LIGU: Natjecanje u Zagrebačkoj zoni nije zadovoljilo ambicije kluba sedamdesetih godina prošlog stoljeća, počinju se stvarati temelji za plasman u viši rang, Hrvatsku nogometnu ligu. U sezoni 1978./79. Mladost postaje prvakom Zagrebačke nogometne regije i ulazi u Hrvatsku ligu, što je najveći uspjeh kluba dotada i petrinjskog nogometa u cjelini. Generaciju igrača koja je izborila taj uspjeh činili su vratari Anton Vašarević-None i Branko Kljaić, te igrači Milorad Tomović, Željko Bobinac, Niko Barjaktarević, Zdravko Štrbac, Jovan Čučković-Joco, Jovo Mostarac, Krešo Jandraš, Drago Ferenčak, Milan Gross, Ivica Jelić, Dušan Balaban, Đuro Serdar, Branko Bešić, Slavko Olah, Dragoslav Peškir-Šeki, Zdravko Baltić, Josip Sigur i Mladen Korečić-Piksi. Trener je bio Hasan Kapetanović, a predsjednik kluba Borislav Mikelić. U 1980. bilježi se i dotadašnji rekord posjete na petrinjskom stadionu, prijateljski ogled Mladosti i splitskog Hajduka u čast 25.obljetnice osnutka kluba promatralo je 4000 gledatelja.
Momčad Mladosti iz 1978. koja će dvije godine kasnije ostvariti plasman u Hrvatsku ligu, do tada najveći uspjeh kluba i petrinjskog nogometa: Stoje s lijeva trener Ivan Turkalj-Đoni, Jovo Mostarac-Moski, Niko Barjaktarević-Beli, Đuro Serdar-Đuka, Zlatko Čačić, Milorad Tomović, Mladen Korečić-Piksi, Jovo Čučković-Joco, Drago Ferenčak-Ferenc i pomoćni trener Božo Serdar. Čuče: Krešo Jandraš, Anton Vašarević-None, Branko Bešić-Seno, Asim Haskić, Vlado Likević, Ivan Horvatić-Horve, Željko Katičić, Milan Gross-Mišo, Zdravko Baltić i Pero Cikota.
U prvoj sezoni natjecanja u Hrvatskoj ligi Mladost je zauzela peto mjesto u redoslijedu, iza Solina (prvak), sisačkog Metalca, Orijenta i Šibenika. Iza nas su ostali Zadar, Belišće, Valpovka, Velebit iz Benkovca, Varteks iz Varaždina, Istra iz Pule, Neretva iz Metkovića, Sparta iz Belog Manastira, Split, Segesta i Rudar iz Labina. I u drugoj sezoni igranja u HNL, u gornjem smo domu lige, na sedmom mjestu. Proslavljena je i 35.obljetnica osnivanja kluba koju su uveličali zagrebački Dinamo i Medea, klub iz Alžira. Izdana je i prva knjiga o Mladosti, autora Željka Krznarića.
Proslavu 35.obljetnice osnutka Mladosti u ljeto 1981. uveličala je generacija Dinama koja će 1982. osvojiti naslov prvaka Jugoslavije. Kapetani momčadi Đuro Serdar i Džemal Mustedanagić razmjenjuju zastavice klubova pred sucima, među kojima vidimo Ivicu Brku iz Siska.
ULAZAK U DRUGU SAVEZNU LIGU: No, niti Hrvatska liga nije zadovoljila ambicije Mladosti. U tišini, kako su kasnije pripovijedali čelnici kluba predvođeni Borislavom Mikelićem, priprema se pohod prema Drugoj saveznoj ligi-Zapad. Dolazi, 1983., do reorganizacije Hrvatske lige, Mladost nastavlja natjecanje u Hrvatskoj ligi-Sjever. U sezoni 1985./86. Mladost osvaja drugo mjesto u ligi, prvak je Zagreb. No, i jedna i druga momčad u lipnju 1986. ulaze u kvalifikacije za Drugu ligu-Zapad.
U prvom krugu kvalifikacija Mladost je izbacila riječki Orijent, dvjema pobjedama od po 2:0. U Petrinji golove su postigli Radimir Bobinac i Marijan Sigur,a u Rijeci, na Krimeji, Drago Ferenčak i Josip Šeperac. Na riječku utakmicu putuju i navijači našeg kluba u većem broju, organizirano, s navijačkim obilježjima, što je prvi takav slučaj u povijesti kluba. U drugom krugu kvalifikacija eliminirali smo BSK iz Slavonskog Broda. U prvoj utakmici, u Petrinji, nije bilo golova. Veliki uzvrat u Slavonskom Brodu, gdje je također doputovalo više stotina navijača ‘zelenih’, ¸veliki trijumf Mladosti od 2:1. Strijelci su bili Nikola Peškir i Milan Lukač.
Veliki finale kvalifikacije donio je sraz sa Zagrebom, koji je smatran velikim favoritom i zbog kvalitete momčadi, ali i zbog činjenice da je predsjednik Nogometnog saveza Jugoslavije Slavko Šajber negda bio član Uprave Zagreba. U prvoj utakmici pred prepunim tribinama petrinjskog stadiona Mladost je slavila s 1:0 golom Tihomira Bobinca. Na uzvratu, pred 12000 gledateljima među kojima je bilo 2000 navijača iz Petrinje, sačuvali smo početnih 0:0 i ušli u Drugu ligu-Zapad. Najveći uspjeh u povijesti kluba pod vodstvom trenera Ivana Turkalja ostvarili su vratari Marijan Mrmić i Milan Grković, te igrači Josip Cavrić, Nenad Boršić, Đuro Serdar, Milan Šolić, Mladen Romić, Željko Bobinac, Drago Ferenčak, Dragoslav Peškir, Milan Radojčić, Nikola Peškir, Milan Lukač, Tihomir Bobinac, Josip Šeperac, Radimir Bobinac i Marijan Sigur. U ovoj generaciji ‘zelenih’ bila su dva kasnija reprezentativca Hrvatske, Marijan Mrmić i Mladen Romić. Mrmić je branio za Vatrene 14 puta, bio je sudionikom Europskog prvenstva u Engleskoj 1996. i na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. gdje je Hrvatska osvojila treće mjesto. Mrmić je prvi petrinjski nogometaš koji je ostvario zapaženu inozemnu karijeru, u turskom Bešiktašu i belgijskom klubu Charleroi. U Hrvatskoj, osim za Mladost, branio je za vinkovačku Cibaliu i varaždinski Varteks. Romić je za državnu reprezentaciju nastupio tri puta, jedna je od legendi NK Rijeke s kojom je osvojio državni Kup, kao direktor kluba.
Igrači, treneri i uprava Mladosti nakon završetka utakmice Zagreb-Mladost 0:0 odigrane 22.lipnja 1986. na stadionu u Kranjčevićevoj ulici slave ulazak u Drugu saveznu ligu-zapad. Stoje s lijeva: Rudolf Lončarević (pomoćni trener), Stevo Vučković (liječnik), Milan Grković, Dragoslav Peškir, Milan Radojčić, Josip Cavrić, Marijan Mrmić, Nikola Peškir, Nenad Boršić, Đuro Serdar, Ivan Turkalj (trener), Borislav Mikelić (predsjednik) i Dušan Grubić. Čuče: Drago Ferenčak, Milan Lukač, Milan Šolić, Tihomir Bobinac, Ljubomir Ćirić, Marijan Sigur, Mladen Romić, Josip Šeperac, Josip Milunić, Pero Paropatić, Željko Bobinac, Ljubiša Nikolić (direktor kluba), Predrag Eremija i Radimir Bobinac.
U DRUGOJ LIGI ZAPAD: U debitantskoj drugoligaškoj sezoni osvojeno je osmo mjesto uz skor 34 utakmice, 15 pobjeda, pet neriješenih i 14 poraza, gol razlika 46:36, 35 bodova. Ispred Mladosti plasirali su se prvak Vojvodina iz Novog Sada, Novi Sad, Leotar iz Trebinja, Iskra iz Bugojnam OFK Kikinda, Jedinstvo iz Brčkog i Šibenik. Iza nas ostali su Proleter iz Zrenjanina, Borac iz Banja Luke, GOŠK Jug iz Dubrovnika, Vrbas, Famos iz Hrasnice, Rudar iz Prijedora, Dinamo iz Pančeva, Maribor, Sloga iz Doboja i Split. Izvrstan rezultat potpisuje kao trener Velimir Naumović, a osim igrača koji su izborili drugoligaški status za “Mladost” su nastupali i Zlatko Mesar, Slobodan Petrović, Nikola Marjanović, Đemil Đedović, Željko Pavković i Jovica Simanić. U narednoj sezoni Druge lige-Zapad osvojeno je 13. mjesto, što bi bilo dovoljno za ostanak u ligi, da nije bilo ujedinjavanja istočne i zapadne skupine u Jedinstvenu drugu ligu. Za ulazak u Jedinstvenu drugu ligu trebalo je biti barem deveti, pa je klub preselio u novostvorenu Međurepubličku ligu zapad. U sezoni 1987./88. Druge savezne lige momčad su vodili treneri Milan Đuričić i Fahrudin Mustedanagić, a nastupali su, među ostalima, kasniji reprezentativac Hrvatske Nikola Jurčević, Zoran Milinković Zloćo, Rade Savić, Nikica Valent, Miljenko Tuta, Almin Osmanagić i Idriz Seferović. Zabilježen je skor 34 9 12 13 31:38 30 bodova.
Iz drugoligaških dana, momčad Mladosti proljeće 1988. Stoje s lijeva: Marijan Mrmić, Mladen Romić, Đemil Đedović, Idriz Seferović, Miljenko Tuta i Savo Obradović. Čuče: Dejan Andrejić, Slobodan Petrović, Radimir Bobinac, Nikica Valent i Marijan Sigur.
MEĐUREPUBLIČKA LIGA ZAPAD: U prvom izdanju Međurepubličke lige zapad, koju su činili klubovi iz cijele Slovenije, središnje Hrvatske, Dalmacije i dijela BiH, Mladost se bori za prvo mjesto sa Rudarom iz Prijedora. Rudar je prvi presjekao ciljnu vrpcu, a Mladost je ostala druga, nakon što je u 34 utakmice zabilježila 22 pobjede te po šest poraza i neriješenih. Uoči početka prvenstva Mladost je drugi puta u povijesti nastupila u završnici Kupa Jugoslavije. U 1.kolu Kupa dobila je najtežeg mogućeg suparnika, beogradsku Crvenu Zvezdu. U Petrinji pred 8000 gledatelja ispali smo od Zvezde tek nakon produžetaka (2:2, 3:5). Momčad je u toj utakmici i u sezoni vodio Fahrudin Mustedanagić, a boje kluba branili su vratar Zoran Stojanović, te igrači Zoran Milinković, Danko Mance, Jovo Mostarac, Milan Lukač, Josip Cavrić, Nenad Boršić, Đuro Serdar, Radimir i Tihomir Bobinac, Srećko Cavrić, Vlado Kotur, Dean Suzić, Boban Miladinov, Miroslav Pucović, Emil Dragičević, Milan Šolić, Radoslav Dakić, Đorđe Milovanović, Nenad Popović, Dragoslav Peškir, Neven Rudić i Goran Paulić.
U narednoj sezoni, 1989./90. “Mladost” ponovo napada Drugu saveznu ligu, no ovaj put najjači je Zagreb, a ispred “Zelenih” na kraju je i Zadar. Zabilježili smo 17 pobjeda, 11 neriješenih i šest poraza s gol razlikom 56:31. Iza Mladosti na ljestvici su ostali, među ostalima, Koper, Radnik iz Velike Gorice, Split, Segesta, Maribor, Varteks, Jugokeramika (današnji Inter Zaprešić), zagrebačka Lokomotiva i riječki Orijent. U toj sezoni za “Mladost” su, među ostalima, igrali najbolji slovenski igrač svih vremena Zlatko Zahovič i Damir Kalapač, koji je kasnije ubilježio i nastup za hrvatsku državnu reprezentaciju. Zlatko Zahovič svakako je najveće nogometno ime koje je ikad nastupalo za ‘zelene’, u reprezentaciji Slovenije zabilježio je u 80 nastupa 35 postignutih golova, što će biti teško dostignuće za buduće slovenske naraštaje nogometaša. Nakon Mladosti, Zahovič je igrao za zrenjaninski Proleter, beogradski Partizan, portugalske klubove Vitoriu de Guimaraes, Porto i Benficu, te Olympiakos iz Pireja i Valenciu.
OSMINA FINALA KUPA JUGOSLAVIJE: Ušavši u završnicu Kupa Jugoslavije u sezoni 1987./88. Mladost je u prvom kolu izbacila prvoligaša Sutjesku iz Nikšića u Petrinji. Sutjeska je svladana s 1:0, čime su Zeleni prvi put ušli među 16 najboljih u Kupu bivše države. U osmini-finala namjerili smo se na novosadsku Vojvodinu. U prvoj utakmici u Novom Sadu izgubili smo 0:2, ali u uzvratu u Petrinji stigli smo tu prednost Vojvodine i izborili jedanaesterce u kojima su bolji bili gosti s 3:1. Tako je Mladosti za dlaku izbjeglo četvrt-finale Kupa Jugoslavije.
U sezoni 1990./91., u posljednjem izdanju Međurepubličke lige zapad, koja je rasformirana raspadom bivše Jugoslavije i velikosrpskom agresijom na Hrvatsku, “Mladost” je zauzela posljednje mjesto (33 11 4 18 32:51 24 osvojena boda) na tablici. Trener je bio Mirko Bazić a igrali su vratar Mladen Jokić, Zoran Murić, Davor Runjaić, Radimir i Tihomir Bobinac, Branko Sambolić, Mario Štoos, Željko Domitrović, Predrag Tatić, Jovo Mostarac, Dean Drenovac, Đuro Serdar, Franjo Domić, Almir Mehinović, Slobodan Borota, Dragoslav Peškir, Vladan Tomić, Dean Suzić i Radovan Srnić.
Nakon okupacije Petrinje 21. rujna 1991. od strane paravojnih jedinica pobunjenih Srba i JNA, “Mladost” prestaje s radom. Nakon formiranja 1. HNL “Mladost” je već u listopadu 1991. uvrštena u jednu od dvaju skupina Druge hrvatske lige i odmah joj je ‘zamrznut’ status do obnove rada. Trebalo je dvije godine po oslobođenju Petrinje u akciji “Oluja” u kolovozu 1995. da se obnovi rad “Mladosti”. U ljeto 1997. počinje se s pripremama za nastup u Drugoj ligi, a u momčadi su i neki od predratnih igrača poput braće Radimira i Tihomira Bobinca, Boršića i Borote. U povratničkoj sezoni za “Mladost” igraju i Besnik Prenga, Nikola Veršić, Zoran Bobanović, Gordan Copak, Miroslav Ivančić, Krešimir Krsnik i Damir Klarić. Trener je Zlatko Mesar.
ULAZAK U 3.HNL SREDIŠTE: Mukotrpna obnova gospodarstva i društvenog života u poratnoj Petrinji ostavila je traga i na funkcioniranje kluba, odnosno na njegovu financijsku stabilnost. Nedugo po obnovi rada izgubljen je drugoligaški, a ubrzo i trećeligaški status, koji je nakratko vraćen u sezoni 2004./05., nakon osvajanja Županijske lige sisačko-moslavačke i prolaska u kvalifikacijama za 3. HNL protiv Male Mlake. Tada su za momčad, među ostalima, nastupali vratari Nikola Bartulić i Antun Kolarić, te igrači: Alen Komić, Josip Jandrić, Marijan Dorosulić, Kris Jarčević, Emir Trklja, Dario Zagorac, Davor Kunert, Josip Radošević, Alen Bešić, Marko Badrić, Marko Korečić, Ivan Vrhovac,Ivan Bobinac, Boris Kajić, Mario Kokan. Treneri su bili Joso Šeperac, a poslije igrači-treneri Joso Radošević i Davor Kunert. Trener vratara bio je Milan Golub.
Momčad Mladosti uoči kvalifikacijske utakmice s Malom Mlakom za ulazak u Treću HNL Središte, odigrane 12.6.2004. na našem stadionu.Stoje s lijeva: Ivan Vrhovac, Emir Trklja, Alen Bešić, Dario Zagorac, Nikola Bartulić i Davor Kunert. Čuče Josip Jandrić, Boris Kajić, Marijan Dorosulić, Joso Radošević i Alen Komić.
Po ekspresnom povratku u Županijsku ligu “Mladost” u sezoni 2005./06. prolazi možda i najteže dane u svojoj povijesti, jedva preživljavajući. Da je riječ o negdašnjoj nogometnoj veličini ovog dijela Hrvatske podsjećao je tek stadion debelo nesrazmjean trenutnom statusu kluba i uspomene da su njegov travnjak u zelenom dresu gazili i takvi igrači kao što su reprezentativci Marijan Mrmić i Nikola Jurčević, legenda “Rijeke” Mladen Romić, internacionalci poput Zahovića, Paulića, Milinkovića, Milovanovića i Tomića. Teško stanje u klubu, ali i odluka Hrvatskog nogometnog saveza da formira 4. HNL Središte podskupinu B od klubova iz sisačke regije i tzv. zagrebačkog prstena, izazvala je reakciju gradskih vlasti i u klub dolazi nova uprava na čelu sa Darinkom Dumbovićem.
Cilj Uprave koja preuzima klub početkom 2006. je ući u gornji dio ljestvice Županijske lige i plasirati se u Četvrtu ligu što je i učinjeno. U prvoj sezoni 4. HNL Središte B “Mladost” je zauzela peto mjesto pod vodstvom trenera Ivice Vidovića. Momčad su činili vratar Lončar, Marko Pavun, Goran Pezić,Igor Sklezur, Goran Roksandić, Sandro Perković, Dario Polovina, Tatjan Topalović, Goran Kovačević, Ivica Čehok, Ivan Vrhovac, Dario Zagorac, Dalibor Sanader, Darko Pavičić, Alen Vojković, Dejan Zubković i Igor Vidović. U neznatno izmijenjenom sastavu u idućoj sezoni osvaja se osmo mjesto. Momčad je u prvenstvo poveo Ivan Turkalj, da bi ga ubrzo nasljedio Josip Šeperac. Prvi strijelac momčadi bio je Marijan Dorosulić.
VICEPRVACI 4.HNL SREDIŠTE PODSKUPINA B: U sezoni 2008./09. “Mladost” je postavila cilj osvajanja prvog mjesta i ulaska u 3. HNL Zapad. Nakon jesenskog dijela prvenstva “Mladost” je prva na ljestvici. Pod trenerskom palicom Zdenka Golema, jesenski naslov 4. HNL Središte podskupine B u sezoni osvojili su vratar Vedran Kovačević, Marko Cvetnić, Matija Ivančić, Dario Polovina, Marko Pavun, Marko Medarić, Dalibor Sanader, Tin Lovreković, Marko Korečić, Ivica Čehok, Ivica Vrhovac, Dejan Živčić, Ivan Bobinac, Mario Malbašić, Josip Jandrić, Tomislav Gajdek, Alen Komić, Dario Turkman, Kristijan Grbeša i Denis Osmanagić. U jesenskoj polusezoni Tin Lovreković postigao je rijetko dostižan skor od 25 golova u 16 nastupa! Nakon prvog dijela prvenstva prvi su i juniori “Mladosti” koje vodi Marijan Dužić u 2. ligi središte Zagreb. U drugom dijelu sezone Zelina je ipak prva presjekla ‘ciljnu vrpcu’ i ušla u Treću ligu, dok je Mladosti ostali ‘drvena medalja’, drugo mjesto.
Momčad Mladosti koja je osvojila jesenski naslov 4.HNL Središte podskupine B u sezoni 2008./09. Stoje s lijeva: fizioterapeut Anto Klarić, trener Zdenko Golem, Tin Lovreković, Marko Cvetnić, Marko Korečić, Vedran Kovačević, Marko Medarić, Matija Ivanić, Marko Pavun, Alen Komić, Kristijan Grbeša, Denis Osmanagić, pomoćni trener Marijan Dužić, liječnica Maja Zadrović-Rudelić i trener golmana Damir Stefanović-Dadilja. Čuče: Josip Jandrić, Dario Polovina, Boris Matić, Dejan Živčić, Dalibor Sanader-Čarapa, Mario Malbašić-Marac, Tomislav Gajdek-Šuto i Ivan Bobinac.
Nakon ostvarenog sedmog mjesta u sezoni 2009./10., Mladost ponovo želi vrh 4.HNL Središte podskupine B. Trener Dario Kovačević ima uoči početka sezone 2010./11. na raspolaganju momčad koja se može upustiti u borbu za naslov. Potvrdio je to prolaz u šenaestinu-finala Hrvatskog kupa, nakon izbacivanja trećeligaša Novalje (3:1) na petrinjskom stadionu u pretkolu završnice kupa. U šesnaestini finala ispali smo od favoriziranog Zagreba (0:7), ali to je i danas najbolji plasman kluba u natjecanju za ‘Rabuzinovo sunce’. U prvenstvu 4.HNL te sezone pak, ponovo su Zeleni bili u borbi za naslov do samog kraja, no prvak je na koncu Stupnik. Već u ljeto 2012. rasformirana je 4.HNL Središte podskupina B, Mladost nastavlja natjecanje u Županijskoj ligi Sisačko-moslavačke županije.
ULAZAK U MEĐUŽUPANIJSKU LIGU SREDIŠTE: Nakon osvojenog drugog mjesta u prvenstvu Županijske lige 2014./15., Zelenima se pružila prilika da kroz kvalifikacije ponovo izbore četvrti rang natjecanja. Riječ je o Međužupanijskoj ligi Središte koja je formirana prošle godine, a ove će doživjeti svoje drugo izdanje i to sa Zelenima u svom sastavu. Mladost je prošla kvalifikacije, izbacivši prvaka Županijske lige Karlovačke županije Zrinski iz Ozlja. U prvoj utakmici u Petrinji slavili smo s 1:0 golom Vedrana Kovačevića iz kaznenog udarca, a u uzvratu je sačuvan početni rezultat koji nas je vodio u Četvrtu ligu. Plasman u viši rang ostvarili su vratar Vedran Kovačević te igrači Aleksandar Kolić, Stephano Tomić, Saša Teofanović, Josip Barišić, Bojan i Boris Lukić, Josip Jandrić, Zdenko Maglaić, Boris Baniček, Draženko Pranjić, Ivan Pavković, Josip Delač, Kosta Đukić, Tomislav Krovinović, Danijel Peškir, Viktor Perušić, Alfons Kožul i Miško Krešić. Momčad su vodili Josip Šeperac i Radimir Bobinac, predsjednik kluba Darinko Dumbović.
Zelena energija je neuništiva, idemo dalje!
* U tekstu korišteni podaci, slike i navodi iz slijedećih knjiga i publikacija:
1. ‘4o godina NK Mladost’, autori: Hrvoje Demerec, Krešimir Dukarić, Željko Krznarić, Vjekoslav Kušan, Branko Maruševac, Petar Rospaher, Slavko Zgurić, Antun Petračić, izdavač: INDOK Centar Petrinja, godina izdanja 1986..
2. ’70 godina nogometa u Petrinji i 35 godina nogometnog kluba Mladost’, autor: Željko Krznarić, suradnik: Branko Maruševac, izdavač: NK Mladost Petrinja, godina izdanja 1981..
3.’100 godina nogometa u Petrinji 1910.-2010.’, autor dr.sc.Ivica Golec, izdavači Zajednica športskih udruga grada Petrinje i Matica hrvatska, ogranak Petrinja, godina izdanja 2010..
4. ‘Nogomet – petrinjske slike i uspomene’, autor: Ivan Horvatić, izdavač: Zajednica športskih udruga grada Petrinje i Matica hrvatska, ogranak Petrinja, godina izdanja 2009..
Zahvaljujemo.